Ovaj praznik je u crkvenom kalendaru obeležen crnim slovom.
Vjekovima unazad kod Srba postoji jedan poseban praznik, koji je postao neka vrsta slave mladih bračnih parova. U pitanju su Mladenci, koji se slave svake godine na sutrašnji dan, a obilježavaju ih bračni parovi koji su se vjenčali poslije 22. marta prethodne godine.
Na sutrašnji dan mladi supružnici u svoj dom primaju goste, koji im donose poklone i tako pomažu na početku njihovog braka i zajedničkog života. U kalendaru Pravoslavne crkve današnji dan zove se Dan Svetih četrdeset Mučenika Sevastijskih, koji su stradali za Hristovu vjeru 320. godine.
Četrdeset vojnika jednog puka u gradu Sevastiji, za vrijeme cara Likinija, prešli su u hrišćanstvo, uprkos izričitoj carevoj zabrani. Oni su izvedeni na sud pred vojvodu, koji im je zaprijetio da će im oduzeti vojničku čast, ako se ne odreknu vjere.
Jedan od njih, sveti Kandid, odgovorio je: „Ne samo čast vojničku, no i tijela naša uzmi od nas; ništa nam nije draže i časnije od Hrista Boga našega.” Nakon toga, vojvoda je naredio slugama da ih kazne bacanjem kamenja. Međutim, kada su sluge bacale kamenje, ono se vraćalo i padalo na njih same.
Jedan od kamena je čak pao vojvodi na lice i razbio mu zube. Nakon toga su vojnike vezali i bacili ih u jezero, dok su oko njih postavili stražu kako nijedan ne bi pobjegao. Kako je bio mraz, jezero je počelo da se ledi oko tijela mučenika, a kako bi ih natjerali da se predomisle, stražari su pored jezera zagrijali kupatilo. Jedan od 40 mučenika predomislio se, izašao iz jezera i ušao u kupatilo.
Hrišćani vjeruju da je tokom noći pala neobična svjetlost sa neba, koja je zagrijala vodu i tijela mučenika. Sa tom svjetlošću, na njihove glave spustilo se 39 vijenaca. Kada je to vidio jedan stražar, skinuo se, izgovorio ime Isusa Hrista i ušao u jezero, pa je tako 40. vijenac pao na njegovu glavu.
Kada su sutradan vidjeli da su vojnici i dalje živi, sudije su naredile da ih pogube i spale njihova tijela, a ostatke bace u vodu. Hrišćani vjeruju da su se trećeg dana mučenici javili mjesnom episkopu Petru i pozvali ga da sakupi njihove mošti. On je krišom izašao na jezero, gdje su se mošti mučenika svijetlile kao svijeće. Pokupio ih je i časno sahranio.
Svi vojnici bili su mladići, zbog čega je današnji dan posvećen svim bračnim parovima koji su se vjenčali od prethodnih Mladenaca do danas. Mladenci uvijek padaju uz post i zato svaka gozba koja se sprema ovog dana mora biti posna, radi zdravlja i napretka djece mladih supružnika.
Ovaj praznik je u crkvenom kalendaru obilježen crnim slovom.
Mladenci su posvećeni mladim bračnim parovima i zbog vijenaca kojima su mučenici vjenčani ljubavlju Hristovom. Tako se i na vjenčanjima u crkvi na glave mladenaca stavljaju vjenčići, koji imaju trostruku simboliku: carski vijenac – svaki čovjek je car u svom malom carstvu u svojoj kući, mučenički vijenac – jer u braku treba podnositi žrtve i vijenac besmrtne slave – u Hristovom carstvu.
Na ovaj način ukazuje se da mladi supružnici treba da budu vjerni jedno drugome, kao što su mučenici bili vjerni Hristu. Na Mladence domaćice dočekuju goste u svojoj kući i pokazuju svoje umijeće i spretnost.
Običaj nalaže da žene ustaju rano ujutru i mjese 40 kolačića, koji se nazivaju mladenčići, i koji se premazuju medom. Mladenčići simbolizuju srećan, dug i sladak život, a daju se djeci i gostima koji dođu u kuću prije podne.
